Nakon što je jučer Goran dobro zalio vrt, otišli smo na Platak. Da se malo rashladimo. Zamijeniti ovdašnjih 35°C, 36°C s onih 24°C na Platku vratilo me je u život, pa su ideje što ćemo raditi samo slijedile jedna drugu.
Obišli smo trim stazu. Doduše pješice. Goran se okušao na nekim spravama i zadovoljno konstatirao da mu samo malo fali da bude u punoj formi. Hoće li vježbati sa mnom? S utezima? Tai chi? Odbacio je takvu mogućnost.
Prijavite se u našu mailing listu i preuzmite Mirtinu knjigu Put u planine!
Kasnije navečer, išli smo na koncert u crkvu Gospe od Porta u Bakru. Koncert za dvije harfe - božanstveno. Maestra Nada Matošević Orešković nakon koncerta pitala me kako mi se svidjelo. Odgovorila sam da meni harfa zvuči kao da zvecka biserje negdje na nebu.
Onda je počela kiša. Takav se pljusak sručio na Bakar da smo svi zajedno - i organizatori - Kulturno umjetnička udruga Sklad Bakar koju vodi Dunja Vladislović - i umjetnice Diana Grubišić Ćiković i Veronika Ćiković i pjevačice zborova Sklad i Jeka Primorja i njihova maestra Naka i Goran i ja i konobar, svi smo ostali skučeni pod tendom ne usudivši se prijeći par metara koliko nas je dijelilo do ulaza u konobu. Tople kapi kiše odbijale su se od užarenog bakarskog kamena i škakljale me po nogama.
Kiša je paka, vrt je spašen - pomislila sam.
Vrt je spašen
Jutros smo obišli vrt. Divno miriše zemlja nakon pljuska. Konačno se napila kako treba. Pukotine široke i po nekoliko centimetara koje su se bile otvorile uslijed kiše sad su zatvorene. Krastavci su podigli glave i uhvatili se za mrežu. Pomidore koje nam je dala mamina riječka susjeda Snježana uskoro će trebati vezati. Na granama su se pojavili i prvi cvjetovi. Kasno smo ih presadili, to znam, ali zato se nadam da će preživjeti ostatak ljeta. Niknuo je i krumpir i mrkva koju sam nedavno posijala. Jedino ne vjerujem da će išta biti od kupusa. Netko se uporno slasti njihovim listovima.
Podržite naš rad kupnjom knjige To nije pas, to je Cher! direktno od izdavača
13,00€ (plus poštarina)
Nakon duge žege ništa ne prija kao dobra kiša.
Kao da biserje zvecka na nebu.
Pokvareni televizor - nastavak
Veseli me da čitate moje Zapise iz vrta. Kako to znam? Evo ovako.
Sjedila sam u dnevnom boravku i bodrila psa Pepina da izdrži još dva - tri dana, pa će sljedeći tjedan biti ipak podnošljivije temperature. Zazvonio mi je mobitel. Pogledala sam tko zove i pomislila da je greška jer je na zaslonu pisalo Goran. Zašto bi me on zvao kad je dolje, ili na terasi ili u kuhinji?
"Došao nam je ručak!" objavio je. Susjeda, Milica, najbolja kuharica u Jargovu i šire, donijela je svoje čudesne punjene paprike koje priprema u glinenoj posudi. Istu takvu posudu je poklonila i nama kad su ona i Alen iz Zagreba došli u Delnice na promociju moje prve knjige Težnja za slobodom. Recept za njezine paprike potražite u Coolinarici. Svakako!
"I TV nam je stigao, zapravo moram ići po njega."
Kako, otkuda? Milica je pročitala prošli Zapis iz vrta i sama sebi rekla: 'Čekaj, malo, mi imamo tri televizora, od kojih gledamo jedva jedan. Najbolje da jedan damo Goranu i Mirti'. To vam je Milica. To su ljudi s kojima se želim družiti, o kojima želim pričati i s kojima mogu stvarati svijet u kakvom želim živjeti.
Priču o mom ocu i rastavljenom TV-u ostavljam za drugi put. Mislila sam je ispričati u ovom nastavku, ali previše se toga dogodilo, a priča stara preko četrdeset godina može pričekati još dva, tri dana.
U našem vrtu pomalo rastu i paprike. Ne vjerujem da će doseći veličinu za punjenje, ali će svakako obogatiti jednu od salata.
- Zapisi iz vrta 9 – vrt je spašen?
Pomidore koje nam je dala mamina riječka susjeda Snježana uskoro će trebati vezati. Na granama su se pojavili i prvi cvjetovi. - Zapisi iz vrta 8 – netko za mahune?
Primijetila sam da je jedan grmić još uvijek zelen i bujan i zato sam ga odlučila ostaviti. Ostale sam iščupala. Njihovo suho lišće mrvilo mi se pod prstima. - Zapisi iz vrta 7 – kad stvoriš vrt…
Ideja mi je bila pisati o zapažanjima: kako napreduje vrt, što je niknulo, što nije, kako napreduju biljke zaklonjene sjenom stabala... - Zapisi iz vrta 6 – vrt za neke druge ljude
Ne vjerujem da će planet - a ni vrt - spasiti čepovi koji se ne mogu odvojiti od boce. Za spas su potrebni neki drugi, drugačiji ljudi. - Zapisi iz vrta 5 – kiša je trebala padati
Imati vrt stvar je odluke. Kako čovjek želi provesti vrijeme. Čime će se baviti. Na što će obratiti pažnju. Što će isključiti iz svoga dana i svoga života. - Zapisi iz vrta 4 – vjetar i voda
Loše je to što se sjeme i korjenčići nježnih, tek proklijalih biljčica nalaze upravo u tih pet do deset centimetara isušene zemlje. To znači da baš njima treba pomoći jer se sami ne mogu doći do vode koja im znači život. Morali zaliti barem taj dio vrta. - Zapisi iz vrta 3 – prvi plodovi
Odjednom, ono što je bilo prazno, postane zeleno i raskošno. Puno listova i života. Osim ako se ne radi o salati - čekaš. Čekaš da se pojave cvjetovi. Promatraš leptire i pčele kako marljivo oblijeću oko njih. U tom čekanju zaboraviš što zapravo čekaš. Prođu i dva, tri dana kako ne ideš u vrt jer je sve što ćeš tamo zateći isto kao što si pustio jučer. - Zapisi iz vrta 2 – tikvice i kukuruz
Ne znam koliko ću moći obzirom na rame koje me boli kad puno radim krampom. Možda bih se morala uklopiti u dominantnu paradigmu našeg vremena: doći do rezultata bez truda ili s minimalnim trudom umjesto da uporna k'o mazga uživam u radu u vrtu. - Zapisi iz vrta 1 – pregled stanja
Nekoliko dana što sam bila bolesna, pa onda još nekoliko u kojima sam morala riješiti hitnije stvari koje su se nagomilale tijekom bolesti - odvojili su me od vrta. Dok me nije bilo dolje, niknulo je sjeme koje smo sijali prije tjedan, dva. Čovjeka veseli vidjeti nježne izbojke, tek proklijale koji u sebi sadrže tek… Pročitaj više: Zapisi iz vrta 1 – pregled stanja
Poslušajte audio knjigu To nije pas, to je Cher! na mom YouTube kanalu:
