Pogled u naš filmski i književni svijet

Zapisi iz vrta 6 – vrt za neke druge ljude

Ne vjerujem da će planet - a ni vrt - spasiti čepovi koji se ne mogu odvojiti od boce. Za spas su potrebni neki drugi, drugačiji ljudi.

Netko je na skretanju za Jargovo i sv. Mikulu bacio stari krumpir. Dobro, netko je iskrcao vrećicu smeća u kom se našla ambalaža od mortadele i sira. Nađe se tamo i fotelja, wc školjka. stari televizor i još ponešto, ali neću sad o tome. Sad ću o krumpiru i ideji koja mi je pala na pamet za vrt.

Dakle, netko je gore, na Barbari ili na Lokvi bacio vreću starog krumpira. Kako nam je u vrtu još ostalo mjesta, odlučila sam ga pokupiti i posaditi. Pa šta bude!

Goran je nedavno čitao o sadnji krumpira u sijeno. Umjesto da se zakopa u zemlju, samo se položi na nju, te se pokrije sijenom. Tako nema okopavanja, ne treba ga nagrnjat, tj. dodatno pokrivat zemljom kako se bude širio i rastao, samo se pokrije sijenom i pazi da ne izviri.

Ostalo mi je sijena od kad sam zadnji put kosila visoku travu kosom. To su dugačke vlati koje su padale u otkosima. Lagano sam pokopkala zemlju i na nju posložila odbačeni krumpir, te ga pokrila sijenom. Debelim slojem sijena. Vjerojatno ćemo morati dodavati zeleni pokrov kako se bude sušio i naročito ako ga otpuše vjetar.

Kako spasiti vrt

Brine me što je sve suho. Zalijemo skoro svaki dan, ali svejedno je zemlja jako suha. Ove godine žega je počela već u lipnju. Već je nekoliko puta temperatura dosegla ili čak i premašila 30 stupnjeva. Kiše nema. Nema je niti na vidiku. Zemlja je žedna. Životinje su žedne. Meni je vruće.

Ne vjerujem da će planet spasiti čepovi koji se ne mogu odvojiti od boce: Ne vjerujem da će ga spasiti električni automobili, niti vjetroelektrane. Niti izdvajanje plastike od ostalog smeća. Za spas su potrebni neki drugi, drugačiji ljudi. Ljudi koji će ispunjenje vidjeti u stvaranju, a ne u trošenju. Koji će uživati u šetnji prirodom, umjesto da bjesomučno naručuju stvari u raznim web shopovima. Skromniji ljudi, vrijedni, ljudi koji ne očekuju da im netko ispuni svaku želju. Koji ne stoje u beskonačnim redovima u dućanima nakon jednog neradnog dana.

Postoje li takvi? Ne vjerujem. Rađaju li se novi, sličniji njima nego nama? Ni u to ne vjerujem. Takvim se ne rađa, takvim se postaje. Odlukom.

Napišite u komentaru što vi mislite, u kakvom stanju je Priroda. Namjerno je pišem velikim slovom.

Poslušajte priču iz Minute za priču

Udica

Bicikl

Pratite nas na fejsu i YouTubeu. Prijavite se na naše novosti. Mirta i Goran.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Put u planine
Preuzmite eknjigu Put u planine
Scroll to Top