Grad

grad

To nije bio običan vatromet, to su se otvorila vrata između svih onih svemira koji su u beskonačnom nizu odraza što su ih stvarale moje rečenice i moje misli već bili stvoreni i onih koji će se iz njih tek roditi. To je bio prolaz između želja i snova, između tolikih mogućih niti od kojih je ispletena budućnost. To je bila čarolija koja se događala jednom godišnje, u kojoj su se odmotale sve uvijene dimenzije i svijet je na čas postao beskrajno zanimljiviji, šareniji, mekši i ukusniji...

Trajao je još vatromet, još su brodovi pozdravljali grad, još je pukotina na nebu bila otvorena i, ma koliko je bilo lijepo ovdje, s njima, uživala sam biti tamo, a tamo sam mogla stići jedino sama.

iz recenzije

Temeljni dio romana posvećen je Rijeci koja je imenovana pojmom vezanim uz vrč iz njena grba, odnosno nazvana je nepresušnom (Indificienter), a iz niza stranica itekako se očituje ljubav prema rodnom gradu, koji je oživljen kroz epizode koje se odvijaju na već kultnim mjestima grada koji teče – Palachu, Kontu, Mrtvom kanalu, u luci, na Trsatu… a pri tim opisima neki su dijelovi ne samo sjajna sociološka analiza značenja pojedinih riječkih lokacija, već i čisto i vrlo lijepo ljubavno pismo svom voljenom gradu, posebno kad piše o Palachu i Kontu.

Središnja priča tog prvog djela zbiva se na Staru godinu, a glavni su joj akteri četiri sedamnaestogodišnje prijateljice (Mirta, Jelena, Vlasta i Dunja), kojima je te večeri najbitnije negdje ispratiti Staru i dočekati Novu godinu, a kroz autoričinu priču saznajemo puno o svakoj od njih, posebno, naravno, o samoj Mirti, koja nam prenosi – slično kao i u debitantskom ostvarenju »Težnja za slobodom – svoj život od ranog djetinjstva i vrtića pa sve do tih srednjoškolskih dana prepunih svega što čini to divno, ali često i ne baš jednostavno životno doba. U osnovi ovoj se djevojačkoj četvorci, kako to već biva u tom dobu, ne događa ništa, a u stvari se događa baš sve.

Marinko Krmpotić, prof.

grad-bribir-kula-okomito

Komentari

Draga Mirta, čitajući tvoju knjigu osjećam se kao da hodam bosa po mahovini. Divno pišeš!
Barbara V.

Mirtinu knjigu (Grad) čitam u Beogradu, približila mi je Rijeku na topao iskren, podržavajući način. Međutim čitajući knjigu uopšte mi nije bilo bitno mesto radnje jer to sve može da se dogodi bilo gde na ovome svetu, ali eto, Mirta je rođena u Rijeci. Opisi mora, kamena, drveća, plodova, sunca, kiše, asfalta, planine... ispunjeni su ljubavlju. Ta lepota koju ona sagledava ističe lepotu unutrašnjosti autora knjige, Mirte Mataija, jer sagledava lepotom unutrašnjeg pogleda pojavnog u ovome svetu. A to može samo ako se bezuslovno voli svet. Izreka kaže da je lepota u oku posmatrača. Možda Mirta ne piše izravno o ljubavi, ali na svakoj stranici njena priča je prožeta ljubavlju koja izvire iz nje same kao posmatrača i zapisničara tih svih događaja. Predivna knjiga preporučila bih je svima.
Dragica K.

Tvoje knjige sam pročitala, one su ponešto različite, a ponešto sliče tebi kao osobi. Ti si kao osoba skromna i povučena, opet blago topla i mila, nenametljiva i tiha. Ustvari, mislim da su tvoje knjige produžetak tvoje osobe. U njima daješ sve ono što u kontaktu s ljudima Zapravo izbjegavaš. Nevjerojatan dar imaš za slikanje riječima, Uživam te čitati.
Milica B.

Draga Mirta, bez laskanja ili pretjerivanja, oduševljena sam, bolje rečeno pročitala sam knjigu u dahu, doslovce gutajući. Imaš tu posebnost i sposobnost... Bila bi šteta ne nastaviti.
Hermina Z. 

Počet ću od kraja. Kad sam završio čitanje, potekle su mi suze. Ne mogu možda točno objasniti kako i zašto, ali kad suze krenu same od sebe, mislim da je to najbolji komentar, pogotovo jer knjiga nije tužna, ali je nekako duboka i emotivna. Barem meni.
Mi se ni ne poznajemo dobro, ali kao da sam te nekako baš dobro upoznao. Uopće mi više nisi samozatajna. Ti si za mene ful cool lik i prava frajerica. Baš sam nekako ponosan da se znamo.
Serđo P.

Grad se ne čita da prođe vrijeme, nego da se obogati duša...
Jadranka K.

Evo, pročitah jučer MIrtinu knjigu... predobra, lagana, puna slika i osjećaja. Vratila me u neke prošle dane, slatke, pune "briga" Htjela sam je na kraju zagrliti... pa u stvari i nije bilo taaaako davno.
Nataša K.

Baš mi je drago da će taj osjećaj Grada, tj. Konta ostati ispisan na stranicama tvoje knjige
(za neke nove generacije), a ne samo zapisan u srcima onih koji su to živjeli..

Tatjana B.

Press

Osvrt na promociju Grada u Mramornoj dvorani Guvernerove palače u Rijeci

https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/predstavljena-knjiga-mirte-mataije

Naruči

Warning: Undefined variable $discount_subscriptions in /home/mirtaigorancom/public_html/wp-content/plugins/paid-member-subscriptions/includes/features/discount-codes/index.php on line 95
hrHrvatski
Scroll to Top