Put u planine
Većinu ljudi na planine donesu noge. Ali toga dana mene je na vrh Bjelolasice dovelo srce.
Zbog čega uopće idem u planine?
Zbog čega ljudi općenito idu u planine?
Odgovoriti na ovo pitanje jednako mi je nemoguće kao i odgovoriti na pitanja o beskonačnosti. Jednostavno, čovjek ide zbog nečeg što je neopisivo i neprebrojivo, jednako kao što su neprebrojivi intervali u skupu brojeva. Razlozi, kako ih shvaćamo mi ljudi, nanizani su kao prirodni brojevi na brojevnom pravcu, razlozi su točke koje se mogu poredati u uredan red.
Planine za mene predstavljaju vezu između konačnog i beskonačnog, između omeđenog i neiscrpnog, one pružaju uvid u kaos iz kojeg je proizašlo stvaranje. Ljudski jezik stvoren je za opisivanje uredne konačnosti i kao takav jednostavno nedostatan da opiše nemjerljivo. Kada bih htjela imitirati velike pjesnike nekih prošlih vremena, rekla bih da je na vrhu svake planine ljudima ostavljeno nekoliko kamenčića tišine. One jednostavne i skromne tišine toliko potrebne u ovom svijetu prezagađenom disonantnom i neharmoničnom bukom.
Ulomak iz Puta u planine


(...) Tema je jasna već i iz naslova knjige, ali svi koji su pročitali njenu prvu knjigu dobro znaju da za nju ne vrijede uski tematski okviri, odnosno da se ona pisanjem trudi zahvatiti daleko šire i više od tematski postavljenih okvira.
Itekako je to uočljivo i u ovoj knjizi koja na osnovnoj razini govori o njenim iskustvima vezanim uz planinarenje po nekim hrvatskim vrhovima (Risnjak, Snježnik, Velebit, Bjelolasica, Zavižan, Klek…), ali se u podtekstu – ili je bolje reći nadtekstu – krije puno više od klasičnog opisa planinarenja. Naime, Mirta Mataija piše o planinarenju kao jednom od puteva u slobodu, svojevrsnom činu stapanja s prirodom, pronalaženju smisla života, jer bar na tren, kroz to sjedinjenje s prirodom u nečemu iskonski uživaš i dio si moćne prirode koja te okružuje dok planinariš. Pri opisu svakog uspona ona ne piše samo o planini s kojom u tom trenutku dijeli postojanje, već govori i o sebi, svojoj prošlosti, svojim stavovima, idejama i pogledima na život, darujući nam time sliku same sebe kao osobe, individualke koja život ne prihvaća kao nešto slučajno i samo po sebi razumljivo, već kao bogatstvo koje je vrijedno svake pažnje, poštovanja i uvažavanja, a to znači i razmatranja, razmišljanja i traženja odgovora ne bezbrojna pitanja o smislu postojanja.
Marinko KRMPOTIĆ, prof.
Iz predgovora Marinka Krmpotića
Komentari
Draga Mirta, čitajući tvoju knjigu osjećam se kao da hodam bosa po mahovini. Divno pišeš!
Barbara V.
...čitam knjigu...jutros sam spontano odlučila napraviti experiment, pa u vlaku umjesto vijesti po portalima, stručnih i znanstvenih visokoumnih tekstova i analiza i itd., čitati knjigu.... i dobro sam odlučila, već sam bila zaboravila dimenzije koje može donijeti jedan obična knjiga. I baš se dobro osjećam na početku dana... tvoj tekst podsjetio me na neke manje opterećene dane (ili se sada takvima čine?!) i na potragu za kvalitetom (a može se to i drugačije nazvati) iz Zena i umjetnosti održavanja motocikla, jednog sveučilišnog profesora... i hvala ti na tome. Tekst je prema mom skromnom mišljenju jako dobar... ali manje nisam ni očekivala.
Tamara M.
Knjiga koju ne želiš prestati čitati...
Nena B.
...kao da pijemo kavu i pričamo...
Antonija
Priznajem, danima sam gledala knjigu odloženu na kuhinjskom stolu i odlagala čitanje iz neke strepnje da "Težnju za slobodom" ništa ne može nadmašiti. Prevarila sam se!
Uspinjući se strmim putevima Mirtinih misli činilo mi se da je vrhunac tu, odmah iza sljedeće stranice.
Ali, kao što nas planina zavara blizinom svog vrhunca, tako i Mirta majstorski vodi neistraženim putevima čarobnih krajolika prosipajući usput svoju dušu kao neukrotivo planinsko cvijeće.
Volim Mirtinu mudrost i svestranost lišenu mojih sanjarskih pogleda na život, a opet tako toplu, jednostavnu, blisku svima.
"Put u planine" izvanredna je komparacija sa Mirtinim usponom prema vrhu spisateljstva, gdje i pripada.
Ponosna sam na Mirtu, čast je biti svjedokom nastajanja velikih djela njezinog pera.
Naše kafice ukradene svakodnevnim obavezama, kad često zanijemim pred njezinim pogledima na planinu života, čuvam u škrinjici najdražih uspomena.
Magdalena K.
...osvježavajuće usporedbe, fora pridjevi, tako duboke strastvene, pozitivne opservacije o životu, smislu, Zemlji...
Sabrina Š.
Put u planine, knjiga naše Mirte z Jargova
Više od misec dan je na mojen natkaslu. Celi misec je bil misec od čitanja, na Tv su se vrteli spoti poznatih ljudih ki su divaneli kuliko njin je čitanje odredilo život. Spot o čitanju, pa spot o cjepljenju i oboton semu divane lipe ženi i lipi ljudi (tako se poli nas reče za muškarce-"ljudi", ne misleć niš loše). Ali ja se nikakor nakanit čitat Mirtinu knjigu. Mogla bin van nabrojit baren sto razlogih za nepočimanje: placa, butiga, obed, sprogod, turska serija ( volin jih gljedat komu krivo, komu pravo), serija o NDH, dobar film sa Ričardon Giron kad je bil mlad, kafa na terasi dok se još more, itd.
Riknula mij sinoć televizija, a prije toga još jedna. I onda u tišini svoga doma, od postavljanja adventskoh vinca i čitanja, zibrala sam ovo drugo. I nis falila, jer Mirtina knjiga Put u planine ustvari je proživljeni Adventski vinac onako zapravo, ne simbolično. Njezinih svić je malo više i ona u svojoj širokoj duši dozvoli čitaču da joj se pridruži, onako u papučama, s kafum i cigaretom va ruki i da osjeti Nadu i vjeru, Mir, Ljubav i Radost. Osjetila sam i umor u nogama, i olakšanje u vodi ispod slapa, kolebanje na pol puta, nespretnost, zadivljenost, povezanost i posebno jako san osjetila njezino promišljanje o Stvoritelju sega oko sebe, kij to tako savršeno i jednostavno stvoril i s bezuvjetnon ljubavi nan dal. Od silnih podjela pala mij na pamet još jedna: oni ki to vide i razume i oni ki su na to slipi i gluhi. Ovima prvima pripada četrta svića ka znači Radost.
"Ljepota je u trenutku, sav život je u trenutku, a stvarnost nam, kao da je to nešto važno, ponekad ukrade taj trenutak. Nasreću, postoje ovako lijepa mjesta, ove planine s kojih vjetar otpuše sve nevažno i ostane samo ono bitno. Ono očima nevidljivo i ušima nečujno," reče Mirta.
Fala Ti Mirta za ovo prekrasno, ljekovito planinarenje i ovom tvom Adventskom vijencu sa upaljenim svijećama na najjače.
Lipi pozdrav svima i čuvajte se
Jadranka
Lipo pišete, ono ča se osjeća a čestoj teško prehitit na papir Vami to dobro uspjeva.
Zlatko
Nestrpljivo čekam sljedeću.
Jelena F.
Press
Osvrt Marinka Krmpotića u Novom listu
https://www.novilist.hr/rijeka-regija/predstavljena-knjiga-mirte-mataija-put-u-planine/
Gorančica Novog lista Putu u planine za prozu za 2021.
https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/emilu-crnkovicu-19-gorancica/
Razgovor s Anom Galant nakon promocije knjige u Dnevnom boravku za emisiju Rožaik Radio Rože
Najava promocije knjige na Snježniku - Torpedo.media
https://torpedo.media/promocija-knjige-put-u-planine-na-snjezniku/
Marinko Krmpotić o Putu u planine za Goranski Novi list