Koja je prva knjiga koju sam napisala?
Nedavno smo raspravljali koju sam knjigu prvu napisala. Ja sam tvrdila da je to Težnja za slobodom, a Goran me podsjetio na knjigu Kako položiti ispit iz matematike (i NE potrošiti bogatstvo na instrukcije).
OK, nisam još senilna, znam da je Kako položiti ispit iz matematike objavljena prije Težnje, ali ona se ne računa, to je knjiga iz matematike!
Goran se nije složio, rekao je da je knjiga - knjiga. Situaciju smo razriješili tako što smo prihvatili da je Kako položiti ispit nulta knjiga, a onda Težnja ostaje prva.
Težnju za slobodom napisala sam 2019., kad sam imala 45 godina. Rukopis je pobijedio na natječaju underGrad jedne riječke izdavačke kuće. Nagrada je bila ta da je rukopis objavljen i tako je na svijet došla moja prva knjiga.
Novinar na Radio Rijeci s kojim sam imala dogovoren intervju pitao me što sam toliko čekala da napišem prvu knjigu. Dodao je da je to knjiga koja je Rijeci trebala i da ona priča priču generacije. Neću lagati, godila mi je njegova ocjena.
Samo... ni Težnja za slobodom nije bila prva knjiga koju sam napisala.
Pa onda, koja?
Ako se izuzmu pokušaji pisanja krimića kad sam bila klinka - pod utjecajem Agathe Christie, naravno - onda je prvi roman bio Tajna otoka.
Ideju za taj roman dobila sam na brodu Liburnija, dok je još plovio na liniji Rijeka Dubrovnik. Liburnija je bila stari brod i plovila je polako. Tako smo ujutro, kad je svanulo, prošli pored jednog otočića. Sasvim malog otočića na kojem se kao samotna točka u svemiru uzdizao svjetionik.
Dok je otočić lebdio u jutarnjoj izmaglici od kapljica i soli, bilo je lako zamisliti dramu koja se tu odigrala. U drami su sudjelovali prevarena i odbačena djevojka, najljepša djevojka u selu Mare, svjetioničar koji joj je obećao brak, da bi je na kraju ostavio, njihovo zabranjeno i zatajeno dijete, te kletvu koju je Mare bacila ne samo na svog nevjernog svjetioničara, nego na svakog tko se drzne u godinama koje će uslijediti prihvatiti mjesto na tom svjetioniku. Ubojstva, misteriozni nestanci i mještani koji ni dan danas ne žele nogom stupiti na otočić, naročito ne za punog mjeseca kad se najveće strahote događaju. Sve je bilo na mjestu za napetu priču.
Tobias, Nijemac koji je slučajno saznao za legendu, pa je u svom bezidejnom i bezperspektivnom životu našao smisao i svrhu u razrješavanju misterija udaljenog i vremenom i kilometrima od njega. Njegova djevojka Anne, porijeklom Hrvatica, baš negdje iz okolice otočića. Sve je bilo spremno... osim mene.
Napisala sam predvidljivu priču, nelogičnu. Zaključak nije pratio zaplet, a likovi su bili površni i jednodimenzionalni, kao da su izrezani iz kartona i to vrlo nevješto. Možda je i bila neka dobra rečenica u knjizi, ali ne mogu je se sjetiti.
Da li je taj roman uopće trebao biti napisan?
Dugo sam mislila da jednostavno ne znam i da nikad neću znati napisati knjigu. OK, napisala sam nekoliko zbirki i gore spomenutu nultu knjigu iz matematike, ali to se ne računa. To je matematika!
Pisanje romana ili kratke priče podrazumijeva likove koji čitatelju ožive pred očima, radnju koja teče logično i prati dramaturgiju koju su već u antičkoj Grčkoj poznavali. Opisi trebaju dočarati svijet u kojem se radnja zbiva, a ničega od toga nije bilo u mojoj Tajni otoka.
Totalni neuspjeh.
U društvu koje ne trpi neuspjehe, ne želi vidjeti trud i posrtanja, nego samo slavi pobjednika, neuspjeh je lako mogao značiti i poraz, odnosno odustajanje. Nisam to htjela, nego sam si uporno ponavljala kako je preko sto diskografskih kuća odbilo Beatlese, kako je Alkemičar stajao na policama knjižara neprimijećen, dok ga nije izdala druga izdavačka kuća i napravila bolji marketing. Kako je Janis Joplin snimila album I Got Dem Ol' Kozmic Blues Again Mama! koji su popljuvali i kritika i publika, da bi godinu nakon toga snimila Pearl. Nažalost, njezin zadnji album, koji je ostao nedovršen zbog prerane smrti. Kako je Dragutina Šurbeka trener otpremio s treninga riječima da nije talentiran...
Tako, neke slučajeve kad je neuspjeh bio samo faza, stepenica prema cilju. U tom smislu, Tajna uspjeha trebala je biti napisana, ne kao roman koji ću izdati, nego kao vježba za ono što me čeka.
A čeka me... ostvarenje cilja.
Preuzmi priču Par avion
Moja nona redovito je pisala pisma rodbini i prijateljima u Ameriku. Pisanje pisama bio je poseban ritual sa svim svojim zakonitostima. Mene je također veselio. Ako ništa, a ono zato što se tada otvarao trunk - tajanstvena škrinja oblijepljena naljepnicama s noninim imenom i raznim adresama. Par avion podsjeća nas na vrijeme prije mobitela, kad su se pisma iščekivala, a odgovori pisali s pažnjom i poštovanjem.
Priču preuzmi potpuno besplatno. Samo ispuni formu i provjeri svoj email sandučić.
Par avion dio je ciklusa kratkih priča Cimet i vanilija - priče koje mirišu na noninu kuhinju.
Postani pisac!
Možda zato što sam u horoskopu jarac i zato što tvrdoglavost izražavam kroz upornost, nikada, baš nikada na neuspjeh ne gledam drugačije, nego uvijek i isključivo kao priliku za učenje i napredovanje. Iako će mnogi požuriti podsjetiti ne samo mene, nego sve nas na neuspjehe, možda dobronamjerno upozoriti, ipak ću se radije držati onoga što sam naučila od svog psa, tornjakice Cher:
Neuspjeh i poraz nisu isto. Poražen je samo onaj tko odustane.
O svemu što sam naučila od Cher napisala sam knjigu To nije pas, to je Cher!. To je četvrta knjiga, ako Kako položiti ispit iz matematike ostane nulta, a Tajna otoka ostane tajna. Peta je gotova. Naslov će joj biti Ljeto u Jargovu. Kad će izaći? Vjerojatno negdje početkom ili vjerojatnije krajem ljeta.
P.s.
Knjigu To nije pas, to je Cher! možeš naručiti na linku dolje direktno od izdavača.
Podržite naš rad kupnjom knjige To nije pas, to je Cher! direktno od izdavača
13,00€ (plus poštarina)
Ako si pročitala koju od mojih knjiga, molim te javi mi jesam li uspjela barem djelomično u svojoj namjeri da se nakon čitanja osjećaš prozračno, lako i inspirirano. Svaki osvrt i povratna informacija puno mi znače.
Prati nas i na YouTube kanalima:
