Pitanje na koje volim odgovarati
O čemu ti se radi u toj knjizi? Mislim, na naslovnici je pas, pretpostavljam Cher, ali o čemu se zapravo radi?
Prije nego što odgovorim na ovo pitanje, prisjetit ću se situacije iz Orlanda nakon projekcije našeg filma R evolucija na Freetought Film Festivalu. Jedna mi je žena, koja je nažalost propustila projekciju filma, vidjevši kako su ljudi koji su ga gledali oduševljeni, u neformalnom druženju u pauzi između projekcija prišla i pitala o čemu se radi u filmu.
A joj! O čemu se točno radi, kako da joj objasnim u dvije rečenice?
Okrenula sam se jednoj od organizatorica s kojom sam sjedila za šankom i zamolila je da ona odgovori na to pitanje. Malo se zamislila i rekla: "radi se o posljedicama uvođenja kapitalizma u Hrvatsku."
Ooo, žena je kimnula glavom, a ja sam ostala impresionirana jednostavnošću odgovora koji je uhvatio srž filma. Odsad ću, odlučila sam, i ja znati tako odgovoriti kad me netko pita o čemu se radi u nekom od naših filmova ili mojih knjiga.
Pa onda, o čemu se radi u knjizi?
To nije pas, to je Cher! to je knjiga o ljubavi i povezanosti čovjeka i njegovog ljubimca, u ovom slučaju psa. Upravo o tome. Ispričana je kroz razne zgode koje smo proživjeli s njom od trenutka kada smo je našli kao napušteno štene, pa do njezinih zadnjih godina.
To je priča o bezuvjetnoj ljubavi koju osjećamo jedni prema drugima. Razumjet će je oni koji su imali psa. Psima smo spremni oprostiti puno više nego ljudima. Cher je, na primjer, jednom prilikom, prošla kroz sve lokve u blizini, auta, zaprljala šape i noge i prsa blatom i onda takva prošetala po svim sicevima u novom autu. Kome bi čovjek to oprostio osim psu?
Neću ni spominjati muke kroz koje smo prolaziti dok je naša Cher imala oštre, mliječne zubiće koji su poput snopova noževa parali kožu. To joj je bila jedna od najdražih igara - otvoriti usta koliko je mogla, skočiti na nas i zahvatiti ono što joj dođe pod zub: majicu, hlače, ruke, trbuh... Zamjera li to čovjek svome psu? Ili mu oprosti i svega se sjeća kao zanimljive anegdote koju će prepričavati u društvu?
Za psa će vlasnik napraviti ono što za sebe ne bi. Sjećam se iz vremena kad smo živjeli u Delnicama da smo uvijek po najvećoj mećavi, na velikim minusima, po pljusku i bilo kakvom vremenu, u ranu zoru ili kasno navečer, da bismo se susretali mi sa psima koje smo vodili u šetnje. Nitko drugi, samo mi. ljudi s našim psima.
Zato sam na promociji u Zagrebu rekla da svatko ime Cher slobodno može zamijeniti imenom svoga ljubimca i dobit će istu knjigu, točnije knjigu iste poruke.
Zašto pišem o ljubavi
U nekoliko navrata ljudi su mi rekli da trebam pisati o ljubavi. Ne znam što bih odgovorila. Sve moje knjige su o ljubavi. Što se mene tiče, ljubav je ono što čovjeka pokreće. Ne zaljubljenost, iako ni to ne treba podcjenjivati. Mene zanima stanje ljubavi.
Stanje u kojem osjećamo povezanost, a ne izoliranost. Iz tog stanja treba stvarati. Zaljubiti se u dan. Stanje slično ljubavi, ali lakše dostižno za mene, a mislim i za većinu ljudi jest stanje zahvalnosti. Zapravo, svaka vibracija od koje čovjek osjeća lakoću, sreću, prozračnost i koje ga puni energijom.
Život s ljubimcem za mene je upravo takvo iskustvo. Dragocjeno je ne samo zbog sebe, već i zbog toga što kad ga jednom iskusiš, dobiješ mjeru, dobiješ uzorak po kojem možeš mjeriti ostala iskustva, stanja, dane, raspoloženja. Ako se osjećaš onako kako se osjećaš kad pomisliš na svoga psa - OK, može i mačku 🙂 - onda je to dobro. U protivnom, korigiraj se ili bježi.
Tri, dva, jedan... kreni: citati koji pokreću
Vjerujem da svakome ponekad treba malo motivacije. Kad se pojave sumnje i nedoumice, dobro dođe neka poticajna misao od ljudi koji su istim putem prošli prije nas. Ja se uvijek u takvoj situaciji vraćam nekolicini citata. Konačno sam svih šest sakupila na jednom mjestu, a Goran je od njih napravio lijepi poster koji možeš preuzeti i postaviti kao početnu stranicu na kompjuteru ili ga isprintati i uvijek imati negdje blizu. Ispuni obrazac i poster s "citatima koji pokreću" stiže u tvoj email pretinac.
Bez patetike, molim
Iako je knjiga pisana u trenutku kad je Cher imala 13 godina, što je za tornjaka jako puno, nisam si dopustila klizanje u patetiku, žaljenje i tugu. Da, to su prirodne emocije, ali htjela sam da knjiga ostane kao svjedočanstvo ljubavi koja nas je povezala od dana kad smo se upoznale malena, prestrašena Cher i ja, pa do trenutaka kad je odrasla u predivnog, veličanstvenog psa koji je kod ljudi izazivao strahopoštovanje i zbog svoje ljepote mamio uzdahe.
Tuga je tako i tako došla kasnije, kad je Cher odlučila otići, onako kako sam joj govorila: "Koka, sama odluči, samo nemoj da te nešto boli i nemoj trpit zbog nas".
Podržite naš rad kupnjom knjige To nije pas, to je Cher! direktno od izdavača
13,00€ (plus poštarina)
Ako si pročitala koju od mojih knjiga, molim te javi mi jesam li uspjela barem djelomično u svojoj namjeri da se nakon čitanja osjećaš prozračno, lako i inspirirano. Svaki osvrt i povratna informacija puno mi znače.
Pogledaj video, možda sam u njemu bolje objasnila 🙂
Prati nas i na YouTube kanalima:
- Savršen dan
Moram priznati da se ponekad prestrašim kad krenem odgovarati na gornja pitanja. Ne zato što se bojim da se moj idealan dan zbog ovog ili onog razloga nikad neće dogoditi, već zato što mi se čini da bi se lako mogao pretvoriti u jedan beskrajan dan. - Knjiga koja ne valja, a ipak je morala biti napisana
Zato nikada, baš nikada neuspjeh ne treba gledati drugačije, nego uvijek i isključivo kao priliku za učenje i napredovanje. Iako će mnogi požuriti podsjetiti nas na neuspjehe, možda dobronamjerno upozoriti, ipak ću se radije držati onoga što sam naučila od svog psa, tornjakice Cher: neuspjeh i poraz nisu isto. Poražen je samo onaj tko odustane. - U restoranu
Pokušala je zbrojiti koliko će je koštati ovo zadovoljstvo, ali kad je došla do 30,00€, prestala je računati i sjetila se savjeta koji je pročitala jutros u anđeoskoj karti koju je izvukla: „Ako hoćeš bogatstvo, najprije moraš postati bogat.“ - O čemu se radi u knjizi To nije pas, to je Cher!?
Stanje u kojem osjećamo povezanost, a ne izoliranost. Iz tog stanja treba stvarati. Zaljubiti se u dan. Stanje slično ljubavi, ali lakše dostižno za mene, a mislim i za većinu ljudi jest stanje zahvalnosti. Zapravo, svaka vibracija od koje čovjek osjeća lakoću, sreću, prozračnost i koje ga puni energijom. - Imate li vi tamo u Jargovu stablo?
Kad pročitaš moju knjigu nagrada ti mora biti lakoća i onaj divan osjećaj da možeš, da ti je dozvoljeno, da je sigurno za tebe da sama stvaraš svoju stvarnost i svijet u kakvom želiš živjeti.
