Mirta, ima li u Jargovu stabala? - pitala me jedna poznanica kad sam je pozvala da dođe vidjeti kako smo uredili kuću i komadić okućnice.
Imamo, kakvo je to pitanje! Imamo cijelu šumu. Nisam razumjela zašto joj treba stablo. Kad kraj stabala, toliko njih, kad prolazim svaki dan i ne primjećujući ih, osim kad ih zaljulja bura, pa gledam hoće li mi koja grana pasti na glavu dok šetamo Pepino i ja prema potoku. Ah, da, putem kojim sam gotovo svako jutro šetala i sa Cher.
Pogled kroz prozor njezinog ureda nije dosezao daleko. Tek do zgrade koja je izrasla nekoliko metara dalje. Doduše kroz prozor mog nekadašnjeg kabineta nije se vdjelo niti toliko. Prozori su tamo, stiješnjeni pri vrhu zida, nalikovali na otvor zatvorske ćelije. Jedino što se moglo vidjeli bio je komad debelog zida koji ih je okruživao.
Moj pogled je jurio dalje. Sve tamo preko mora na kojem su se sidrili brodovi, pa do obronaka Cresa što su se strmo uzdizali iz plavetnila. Do zelenih leđa Učke i preko njih i još dalje, još dalje od toga. Zato sam, valjda i dala otkaz.
Imaginacija ne trpi ograničenja.
Tri, dva, jedan... kreni: citati koji pokreću
Vjerujem da svakome ponekad treba malo motivacije. Kad se pojave sumnje i nedoumice, dobro dođe neka poticajna misao od ljudi koji su istim putem prošli prije nas. Ja se uvijek u takvoj situaciji vraćam nekolicini citata. Konačno sam svih šest sakupila na jednom mjestu, a Goran je od njih napravio lijepi poster koji možeš preuzeti i postaviti kao početnu stranicu na kompjuteru ili ga isprintati i uvijek imati negdje blizu. Ispuni obrazac i poster s "citatima koji pokreću" stiže u tvoj email pretinac.
Eh, dobro - rekla je poznanica, jako draga žena - ako imate stablo, onda ću svratiti do Jargova. Gledat ću u stablo i da me nitko ništa ne pita barem tri sata.
Još uvijek nisam shvaćala: zašto bi netko gledao u stablo? Na stranu činjenica koliko su stabla važna za život jer stvaraju kisik, pružaju dom pticama, vjevericama i drugim životinjicama. Na stranu i čudesna sposobnost komunikacije koju stabla imaju i sve druge dobrobiti koje čine ljudskom rodu.
Kad gledam u stablo - objasnila je - osjećam se prozračno.
Podržite naš rad kupnjom knjige To nije pas, to je Cher! direktno od izdavača
13,00€ (plus poštarina)
To! pomislila sam tada. To hoću! Hoću pisati tako da se nakon što pročitaš moju knjigu osjećaš prozračno. Da odbaciš ograničenja i sve ono što ti gužva misli i drži ih stalno u jednom te istom klupku, u začaranom krugu zamjeranja, straha i osuđivanja.
Kad pročitaš moju knjigu nagrada ti mora biti lakoća i onaj divan osjećaj da možeš, da ti je dozvoljeno, da je sigurno za tebe da sama stvaraš svoju stvarnost i svijet u kakvom želiš živjeti. I da znaš što se dogodilo kad si posumnjala u to i da te sumnje jednostavno odbaciš.
Da, to hoću. Znam da će zbog toga stručnjaci reći da moje knjige nemaju dubinu, da ne režu stvarnost kirurški precizno, netko će reći da se zavaravam i da gledam svijet kroz ružičaste naočale. Neka.
Točno znam u kakvom je stanju svijet. Ne pravim se da ne znam. Ne pravim se da nasilja nema i da nas ne zapljuskuju neki crni valovi sa svih strana. Samo što mislim da nema rješenja u ponavljanju, već u oslobađanju. Revolucija ne može uspjeti bez evolucije. Promjena vanjskog nije moguća bez prozračivanja unutarnjeg. O tome znam dosta. Želja mi je potaknuti te da otvoriš prozore i pustiš mašti da luta, da oblikuje svijet u kakvom ti je lijepo i da se pritom osjećaš sigurnom. Svaka nova stvar, na kraju krajeva, u početku je bila ideja.
Ako si pročitala koju od mojih knjiga, molim te javi mi jesam li uspjela barem djelomično u svojoj namjeri. Svaki osvrt i povratna informacija puno mi znače.
Prati nas i na YouTube kanalima:
- O čemu se radi u knjizi To nije pas, to je Cher!?
Stanje u kojem osjećamo povezanost, a ne izoliranost. Iz tog stanja treba stvarati. Zaljubiti se u dan. Stanje slično ljubavi, ali lakše dostižno za mene, a mislim i za većinu ljudi jest stanje zahvalnosti. Zapravo, svaka vibracija od koje čovjek osjeća lakoću, sreću, prozračnost i koje ga puni energijom. - Imate li vi tamo u Jargovu stablo?
Kad pročitaš moju knjigu nagrada ti mora biti lakoća i onaj divan osjećaj da možeš, da ti je dozvoljeno, da je sigurno za tebe da sama stvaraš svoju stvarnost i svijet u kakvom želiš živjeti. - Tri-dva-jedan-kreni… Kako sam napisala svoj prvi roman Težnja za slobodom
Prije četiri godine rekla sam sama sebi: "kreni" i krenula na tečaj francuskog, onako kako sam zamislila, u Francusku alijansu. Stvar je u tome da smo auto kupili prije dvadeset i jedne godine. - Univerzijada, moja sestra i ja – Zagreb, 1987
Skupljala sam autograme sportaša. Zamišljala da ih intervjuiram i pišem članke za Sportske novosti. Jedan mi je momak, koji je netom sišao sa zaletišta skoka u dalj, napisao: - Zapisi iz vrta 9 – vrt je spašen?
Pomidore koje nam je dala mamina riječka susjeda Snježana uskoro će trebati vezati. Na granama su se pojavili i prvi cvjetovi.
