Zadnjih nekoliko dana u Jargovu je puhala jaka bura. Osim što to znači da moramo osigurati sve pokretne predmete na terasi, te držati zatvorene grilje i tijekom dana, vjetar jako isušuje zemlju i naš vrt. Primijetila sam da je pet do deset centimetara gornjeg sloja zemlje suho, a ispod je još uvijek prilično vlažna.
Krastavcima treba dosta vode da bi dali plod. Krastavac je tako i tako gola voda, zar ne? Slično je s grožđem. Što se tiče pomidora, treba ih dodatno zaliti kako bi mogli iz zemlje apsorbirati i iskoristiti kalcij. Inače plodovi pate, odnosno gnjile s doje strane. Dobro, mi smo još daleko od plodova.
Loše je to što se sjeme i korjenčići nježnih, tek proklijalih biljčica nalaze upravo u tih pet do deset centimetara isušene zemlje. To znači da baš njima treba pomoći jer se sami ne mogu doći do vode koja im znači život. Morali zaliti barem taj dio vrta.
Donošenje vode
Zalijevanje je inače lagan zadatak, ali ne kad morate donijeti vodu do vrta. Tada postaje vrlo težak, jedan od onih koje čovjek najradije odgodi. S jedne strane misli su mi letjele na život naših ne tako davnih predaka. Prije nego što je u kuće došla tekuća voda. Kako je to moralo biti teško! Makar su većinom kuće imale šterne ili bunare, ipak, dok sam nosila vodu do vrta, činilo mi se da osjećam težinu kanti koje su uglavnom žene nosile i prenašale. Prelijevale iz jednog kabla u drugi, iz lonca u padelu, iz padela u lončiće. Čak i u tim uvjetima opet je sve bilo čisto.
S druge strane, ma koliko sam htjela odgoditi zalijevanje, biljke mi to ne bi oprostile. Njihov je opstanak ovisio o vodi. Nisam mogla gledati u njih, a da ne osjetim njihovu žeđ i patnju. Više Goran nego ja, donijeli smo šest kanti i raspodijelili ih prema potrebama. Kunem se da su mi se neke od biljčica nasmiješile.
Zapisi iz vrta 3 - prvi plodovi
Zapisi iz vrta 2 - tikvice i kukuruz
Zapisi iz vrta 1 - pregled stanja
Pratite nas na YouTube kanalu
