Nekoliko dana što sam bila bolesna, pa onda još nekoliko u kojima sam morala riješiti hitnije stvari koje su se nagomilale tijekom bolesti - odvojili su me od vrta. Dok me nije bilo dolje, niknulo je sjeme koje smo sijali prije tjedan, dva. Čovjeka veseli vidjeti nježne izbojke, tek proklijale koji u sebi sadrže tek naznaku budućeg oblika. Uvijek me podsjeti na izreku: kako siješ, tako ćeš i žeti. Ili još bolje na to da se ne treba boriti protiv korova, već treba zasijati ono što želiš u svom vrtu. I jedna i druga misao su zapravo metaforičke, ali u vrtu postaju i vidljive.
Da nabrojim što je niknulo. Rotkvica. Ona uvijek prva nikne. Špinat i poriluk. Grmići graška se nanizali su se u pravilnim redovima. Pored njih samo dvije ili tri tikvice. Ponovit ćemo sadnju. Pomidor nažalost nije puno napredovao. Više manje je isti kao kad sam ga posadila. Nasuprot tome, krastavci su se podigli, ubrzo će se dohvatiti mreže i, nadam se, početi penjati po njoj. Loza ima lijepe, zdrave, zelene listove. Neki se trsići već gizdaju malenim grozdovima. Vidjet ćemo hoće li uspjeti sazrjeti budući nisu na izravnom suncu.
Tri sadnice pomidora sorte Troj koje smo kupili u Lokvama, a koje nam je prodavač nahvalio, možda su malo narasle. Kraj njih su već štapovi za koje ćemo ih vezati kad za to dođe vrijeme. Obzirom na to koliko smo ih platili, moramo reći da su porasli i da lijepo napreduju.
Pored kelja iskopala sam ledine i tako napravila još dva reda za sadnju, odnosno sijanje. Tu sam posijala ciklu. Pokušavam pratiti tablice o dobrim i lošim susjedima. Nažalost, ima ih različitih, pa par koji u jednoj čini dobre susjede, u drugoj tablici je označen kao loše združivanje. Nadam se da će ovaj biti dobar.
Salata koju sam presadila također lijepo napreduje. Još malo i bit će dovoljno za prvu salatu 🙂 Salata koja se ubere u vrtu i odmah pripremi neusporediva je s onom koja se kupi u dućanu, čak i na placi.
Zemlja je crna na površini, kamena gotovo da nema. Mislim da je to posljedica dugog neobrađivanja i debelog sloja lišća koji se godinama taložio tvoreći dobar malč i kasnije kompost. Kamenčiće su u najvećoj mjeri odstranile vrijedne ruke ljudi koji su prije nas, puno prije nas obrađivali ovaj komadić zemlje. Tome svjedoči hrpetina kamena.
Goran je počeo rad na jednom važnom elementu vrta: klupici. Napravit će je od oraha koji se osušio prije par godina. Nadam se da će biti dovoljno udobna da na njoj čovjek poželi provesti neko vrijeme u tišini vrta.
