Zavirite u svijet ljepote, istine i dobrote...
Zašto preuzeti prva tri poglavlja upravo sada?
– Mirta, ćemo malo odmorit'?
Cher je usporila korak i prignula glavu u potrazi za mjestom gdje će leći.
– Može, nema problema. Tako smo šetale i kad si bila mala: nekoliko metara, pa odmor. Samo daj napravi još dva-tri koraka da dođemo do hlada. Da ti se ne užari ta crna glava!
Vidjela sam da joj je teško i da šepa, ali ustrajala je. Jezik joj je visio tako da se gotovo vukao po podu. Dahtala je jako i brzo. Nažalost, nisam ponijela vodu jer je ovo trebala biti samo kratka šetnja po našoj livadi ispod kuće. Odabrala sam šetnju livadom, kako bih poštedjela njezine šapice vrućeg asfalta. Kažu da asfalt može biti i dvostruko topliji od zraka, a zrak je već u rano jutro bio vreo. Trebale smo proći samo livadom i vratiti se u hlad blagovaonice u kojoj je provodila većinu ljetnih dana. A sad je, evo, Cher ležala u travi koja je zadržala još nešto od noćne svježine. Sjela sam pored nje.
Pogledala me očima boje lješnjaka, koje su se poput iskri na noćnom nebu isticale na crnoj glavi.
– Ako dođe divlja svinja ili netko drugi, Mirta, branit ću te do smrti!
– Znam da hoćeš – odgovorila sam i dodala – odmaraj sada. Ispričat ću ti jednu priču.
Nagnula je glavu na jednu, pa na drugu stranu. Voljela je moje priče. Pogotovo one koje nije razumjela od prve, pa je morala naginjati glavu i okretati prema meni sad jedno, sad drugo uho.
