v1 zona
Autori: Mirta i Goran Trajanje: 70′ Muzika: Zagor Produkcija: AVFK Delnice 2018. Sudjeluju: Miljenko Balen, Vlade Dasović, Valentin Ivančić Tine, Miljenko Kauzlarić Poček, Nebojša Mance, Rajko Matijašić, Goran Niković, Željko Sokol, Tanja Šafar Balić, Leo Vidmar i Dragutin Vrus Sinopsis: 5. studeni 1991. U tijeku su borbe za preuzimanje vojnih objekata u Delnicama: vojarne i vojnih objekata Velebit-1, Velebit-2 i Velebit-3. Vode se žestoke borbe u inače mirnom i pitomom goranskom gradiću Delnicama. Nakon pregovora, zapovjednici JNA predaju vojarnu, ali ne i objekte V1, V2 i V3. Štoviše, prijete dizanjem u zrak miniranih skladišta municije. Početak je to priče o Goranskim risovima i njihovom ratnom putu koji ih je, kad je bilo potrebno, odveo u Liku i Brinje i brinjski kraj gdje će provesti četiri nemirne ratne godine.
Autor: Goran Trajanje: 01:52 Opis: Priroda i baština uhvaćeni u čarobne kadrove kroz Goranov objektiv.
Autori: Mirta i Goran Trajanje: 48:53 Muzika: Župni zbor Mrkopalj Opis: 2007. Riječka nadbiskupija organizirala je 3. godišnje hodočašće koje je vodilo kroz Milano, Nicu, Lourdes, Burgos, Santiago de Compostelu, Fatimu, Zaragozu, te Barcelonu. Na put je krenulo preko 600 hodočasnika, u 12 autobusa, predvođeni riječkim nadbiskupom monsinjorom Ivanom Devčićem. Čitavo putovanje, kao i svete mise pratio je i pjesmom uveličao Župni zbor iz Mrkoplja. Ovo je dokumentarni zapis s toga putovanja koje sudionici i danas pamte.
Dom za zauvijek s Dianom i Ninom ep.4 Udomite Pedra! Autori: Mirta i Goran Trajanje: 2:56 Opis: Pedro je desetak godina bio najbolji prijatelj svome čovjeku. Zajedno su odlazili u šetnje, skupljali kruh za kokice, odmarali na kauču i hladili se pod klimom. Nažalost, Pedrov najbolji prijatelj je umro, a Pedro se našao sam u crikveničkom azilu. Njegovu priču istražila je Nina.
Autori: Mirta i Goran Trajanje: 26:00 Muzika: Zagor Opis: Kažu da se u Delnicama ništa ne događa. Da se nema gdje što pojesti. Kažu da su dosadne i sive. Kažu i da se nema što vidjeti. Da u njemu žive samo čudaci. Je li zaista tako u najvišem hrvatskom gradu, možete vidjeti u filmu Lijep dan vam želim. U filmu sudjeluju delnička fotografkinja svjetske kvalitete Višnja Bolf, Gordana Kvajo, Slavica Kljajić, ikona Radija Gorski kotar i mnogi drugi.
Autori: Mirta i Goran Trajanje: 61′ 05” Muzika: Zagor Produkcija: AVFK Delnice 2015. Sinopsis: Dvadeset godina od osamostaljenja Hrvatske, većina njezinih stanovnika je ili siromašna ili na pragu siromaštva. Nezaposleni, otpušteni radnici dio su surove stvarnosti… Za svih njih izgleda da političke, bankarske i poduzetničke elite ne mare. Ovrhe, blokade i deložacije predstavljaju našu svakodnevicu. Film prati priču korisnika kredita u CHF, obitelji koja očekuje deložaciju iz stana u kojem živi 12 godina, bivšeg novinara u brodogradilištu 3. maj, korisnika usluga Energa, te radnica propale tvornice Kamensko koje su se okupile u istoimenoj udruzi. Primjenjujući drevna znanja o etici, ali i energijama tražimo fizičke i duhovne uzroke i moguće izlaze iz stanja koje prelazi granice čisto ekonomske krize. Film je prikazan na festivalima u SAD-u, Rumunjskoj i Srbiji, te širom Hrvatske. Sjevernoameričku premijeru imao je na Freethought Film Festivalu u Orlandu, na Floridi. Ni u Orlandu, niti na drugim festivalima, nikoga nije ostavio ravnodušnim.
Dom za zauvijek s Dianom i Ninom ep.3 Spreman za udomljenje? Autori: Mirta i Goran Trajanje: 2:23 Opis: Diana i Nina odlaze u posjet psu koji je bio određen za eutanaziju. Što se u međuvremenu promijenilo i kako on izgleda danas?
Dom za zauvijek s Dianom i Ninom ep.2 Mala čudovišta od Vis Vitalisa na putovanju Autori: Mirta i Goran Trajanje: 1:15 Opis: Kako izgleda putovanje s najmanjim od Malih čudovišta od Vis Vitalisa?
Dom za zauvijek s Dianom i Ninom ep.1 Kod Lily Autori: Mirta i Goran Trajanje: 2:43 Opis: Posjetili smo Lily, šar-planinku koja je u sklonište došla kao štene, a svoj dom za zauvijek našla u Matuljima kod obitelji Sušanj
Izlet s Pepinom ep.1 Pepino na Curku Autori: Mirta i Goran Trajanje: 2:43 Opis: pas Pepino nas vodi na izlet u bajkovitu prirodu potoka Curka.
Toga je dana Branka na malim nespretnim nožicama žurila prema kući stare matere. Kuća se nalazila blizu, u istom selu, u Jargovu, ali da dođe tamo, morala je proći pored Starog gdje je uvijek nešto strašilo tako malenu djecu. Stara je mat imala običaj odrezati veliki komad kruha svojoj najstarijoj i tada jedinoj unuci.
Uskrs je te godine pao dosta rano, a i mi smo odlučili krenuti prilično rano, odmah nakon jutarnje kave. Plan je bio popeti se na Televrin, najviši vrh Lošinja. Trebao je to biti lagani izlet kao priprema za trenutak kad će se proljeće poput vlaknastog vela spustiti na planinske vrhove, a topla sunčeva zraka otopiti zadnje hrpice snijega. Nema ljepšeg od proljeća u planinama kad zaljubljeni pjev ptica izmami uspavane cvjetne glavice iz podzemlja i čitavi se proplanci okite šarenilom boja i zujanjem pčela.
Pa što ako mi je mama dala ruku. Jedva me je lagano povukla. Gotovo se moglo reći da sam uspjela sama ući u vlak. Pritom sam zaprljala desnu nogavicu na svojim bijelim hlačama jer sam zapela za rub donje stepenice visoke kao gora. Prošla sam rukom preko blijede mrlje, ali umjesto da sam je uklonila, samo sam je razmazala. Postala je veća, mada je dodatno izblijedjela i sad se činila kao sjena koja ne ovisi o svjetlu, već ima svoj život. Sestra je našla naš kupe – šest sjedala za nas tri.
Ne osvrćući se na pucketanje parketa hitrim sam korakom došla do stola za kojim je sjedila knjižničarka. Pružila sam joj odabranu knjigu. Ova se jedva primjetno nasmijala, a meni je bilo strašno neugodno. Što ako ona misli da nisam još dovoljno velika da počnem čitati knjige? Konačno, devet godina sam napunila tek prije nekoliko dana.
Na mome zelenom pisaćem stolu, pored kaleidoskopa i knjige na čijoj je naslovnici kao krv crvenim slovima pisalo Sablast Llana Estacada, bio je veliki tanjur s ostacima torte i kolača što su ostali od jučer. Iza tanjura, u vazi se šarenio buket cvijeća. Na širokoj papirnatoj vrpci zalijepljenoj iznad moga kreveta plavim flomasterom je bio napisan broj 10. Broj 10 za mojih deset godina.
Izvukla sam svoj plavi Pony iz garaže i izvela ga iz dvorišta. Zatrčala sam se i u trku sjela a njega. Nogavica kratkih hlačica u kojima sam bila zapela mi je za sic, ali uspjela sam prebaciti nogu i sjesti. Uhvatila sam moment i nastavila žustro vrtjeti pedale tjerajući bicikl prema neboderima na kraju ulice.
Billie je u svom velikom dvorištu bila sama. To joj nije bilo pravo ime, ali voljela je samu sebe nazivati tako jer je smatrala da zvuči prilično opasno, tako da bi svatko mogao povjerovati da je nekakva odmetnica, a ne djevojčica iz prve kuće na početku ulice. Iz svog je luka ispaljivala strelice u metu koju je postavila na zid.
Uvala se kupala u jutarnjem miru. Samo je udaranje mora u daleke stijene što su zatvarale uvalu odvajajući ovaj komadić morskoga raja od ostatka svijeta, podsjećalo na noćašnje žestoko nevrijeme. Ovdje, na plaži more je bilo mirno, a maleni račići ostavljali su svoje tragove na pjeskovitom dnu. Gotovo prozirne ribice skupile su mi se oko nogu čim sam zagazila u more.
Bilo je kasno proljeće. Malo prije podne. Sunčeve su zrake već grijale atmosferu. Grupica dječaka, zaokupljenih razgovorom, sjedila je na rivi dok im je more u ritmu svoga daha doticalo bosa stopala. Jedna jedina drvena barka plesom je pratila taj ritam koliko joj je to dozvoljavalo debelo uže kojim je bila privezana za željezni prsten na obali, a odsjaj sunca nestašno je treperio na nemirnoj vodenoj površini.
Sjećam se vilenjaka. Živjeli su zajedno s patuljcima i vilama u parku preko puta moje kuće. Ne sjećam se njihovih lica. Ne sjećam se kako su se zvali. Mislim da ih nisam niti poznavala. Možda sam ih jednom vidjela. Ali znam da su bili u tom parku. Prisutni u listovima lovora i krošnjama platana.
Kada je Napoleonova vojska osvojila Braunschweig, jedan je vojnik dobio specijalni zadatak da potraži Carla Friedricha Gaussa i pobrine se za njegovu sigurnost. Iznenađenoga Gaussa dodatno je zbunilo ime Sophie Germain koja je, navodno, stajala iza te operacije. No, tada je otkrio tko je zapravo Antoine-Auguste Le Blanc. Tko je bio monsieur Le Blanc, saznat ćete u novoj epizodi Čašice matematike.
Kraj 16. i početak 17. stoljeća uzbudljivo je vrijeme u znanosti i društvenom životu Evrope. S jedne strane događaju se velika astronomska otkrića, a s druge prekomorska plovidba postaje nužnost. Kakvu ulogu su pritom odigrale logaritamske tablice, otkrit ćete u novoj epizodi Čašice matematike.
Kako je muha dovela do jednog od najvećih otkrića u matematici i kakve veze imaju koordinatni sustav, Rene Descartes i švedska kraljica Kristina?
U ovoj epizodi predstavljamo neke od matematičarima najzanimljivijih spirala i priče koje su se isplele oko njih.
U prvoj epizodi upoznajemo rusku matematičarku Sofiju Kovalevsku. Otkrit ćemo kako je stjecaj okolnosti bio presudan da se Sofija u najranijoj dobi upoznala s matematičkom analizom i zašto se već sa osamnaest godina udala za čovjeka kojeg je jedva poznavala. Ne, nije se radilo o dogovorenom braku.
Hrvatski 