Maškare
Na mome zelenom pisaćem stolu, pored kaleidoskopa i knjige na čijoj je naslovnici kao krv crvenim slovima pisalo Sablast Llana Estacada, bio je veliki tanjur s ostacima torte i kolača što su ostali od jučer. Iza tanjura, u vazi se šarenio buket cvijeća. Na širokoj papirnatoj vrpci zalijepljenoj iznad moga kreveta plavim flomasterom je bio napisan broj 10. Broj 10 za mojih deset godina.

- Neće i gotovo – čula sam mamu kako je šapnula baki.

Baka je trenutak razmislila, pa odgovorila jednako, šapatom:

- Pusti je, ako neće – neće!

Stisnula sam se iza vrata i osluškivala njihov razgovor. Znala sam da pričaju o meni. Zadovoljno sam se okrenula i tiho, na prstima, kao da se šuljam prerijom i kao da mi život ovisi o tome da neprijatelju ne otkrijem svoje prisustvo, na vrhovima prstiju i susprežući dah odšuljala po mekom tepisonu ravno u svoju sobu.

Na mome zelenom pisaćem stolu, pored kaleidoskopa i knjige na čijoj je naslovnici kao krv crvenim slovima pisalo Sablast Llana Estacada, bio je veliki tanjur s ostacima torte i kolača što su ostali od jučer. Iza tanjura, u vazi se šarenio buket cvijeća. Na širokoj papirnatoj vrpci zalijepljenoj iznad moga kreveta plavim flomasterom je bio napisan broj 10. Broj 10 za mojih deset godina.

Odlomila sam mali komadić biskvita koji je još jučer bio krov kućice Ivice i Marice koju su napravile moja mama i baka. Kućica kao prava, kao iz prave bajke, napravljena od tijesta, medenjaka i kreme, ukrašena plosnatim bombonima punim čokolade. Zadovoljno sam zagrizla u mekano tijesto i okus cimeta i badema ispunio mi je usta. Kad budem ulazila u kuhinju, pravit ću se da nisam ništa čula.

- Mirta, vidi – mama mi je pokazala na kauč.

Tamo je pažljivo složen ležao kostim kauboja. Prave kaubojske hlače, niskog struka i širokih nogavica. S pojačanjem od kože na ključnim mjestima: između nogu, na dnu nogavica s unutrašnje strane i na koljenima. Pored hlača nalazio se crni kožni prsluk, karirana košulja i marama, a povrh svega još opasač s futrolom za pištolj. Pogladila sam jedan po jedan komad odjeće kao da gladim psa. Uzela sam maramu i odmah si je svezala oko vrata.

- Znači, mogu bit' kauboj, ne moram biti dama? – upitala sam zadovoljno.

Odgovor sam znala, ali svejedno sam ga s užitkom čula:

- Ne moraš.

Sutra su maškare u Opatiji, u hotelu Kvarner. U Kristalnoj dvorani. Moja sestra i njezina prijateljica jedva su dočekale priliku da obuku bogato podstavljene svilene haljine koje su šuštale dok su hodale. Da uzmu u ruke tanahne torbice na dugim vezicama i da se našminkaju. Onako za pravo. Pravim ružem za usta, pravim sjenilom za oči, pravom maskarom za trepavice. Dobro, možda ne trepavice.

Ja ne – ja sam htjela pištolj s „pravim” metcima. Zamišljala sam danima kako ću ga izvući iz futrole, prijeteći ga nekoliko puta zavrtjeti oko kažiprsta, uperiti ga prema zamišljenim zlikovcima i onda ga odlučnom kretnjom vratiti natrag u futrolu. Morala sam štedjeti „metke”. Kutijica mi se već dobrano ispraznila, a znala sam da mi neće kupiti nove. Opasala sam remen i gurnula pištolj u futrolu. Hodala sam po kuhinji važno i oprezno, naglo se okrećući sad desno sad lijevo, otkuda bi već došla zamišljena opasnost. Svi su mi osjeti bili pojačani.

- To je uvjet opstanka u preriji – objasnila sam mami i baki.

Komad po komad, obukla sam cijeli kostim. Na glavu sam stavila šešir i stegnula remenčić ispod brade. Oprezno, kako i priliči kauboju, vratila sam se u sobu. Odlomila sam još jedan komadić krova kućice Ivice i Marice, kuće kao prave, kao iz prave bajke. Odložila sam pištolj na knjigu.

Danas je lijep dan. I sutra će biti. U Kristalnoj dvorani hotela Kvarner. U Opatiji.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

hrHrvatski
Scroll to Top